Zašto nas učenje stranoga jezika ponekad baca u očaj? Zašto se jako često osjećamo kao da ne napredujemo? Zbog čega nam pisanje domaće zadaće predstavlja toliki problem? Zašto konstantno moramo učiti tu dosadnu (nepotrebnu) gramatiku? Što će mi ti glupi članovi?… pitanja su s kojima se susretne svaka osoba koja uči strani jezik ili pak svaki profesor koji taj strani jezik predaje. Nažalost, u čarobni svijet učenja jezika često ulazimo naviknuti na standardni školski sustav, uspoređujemo učenje jezika s učenjem lekcije iz povijesti i imamo predrasude o težini pojedinog jezika ili pak prerano osuđujemo tečaj koji smo upisali. To su normalne predrasude, ali bi ih za naš lagan i prohodan jezični put bilo najbolje ostaviti pred vratima škole stranih jezika. No, kako bismo vam olakšali učenje jezika i malo vas utješili u trenutcima kada udžbenik želite ritualno zapaliti, donosimo vam nekoliko odgovora na pitanja koje muče i najveće štrebere u svijetu jezika.

1. Zašto se osjećam kao da ne napredujem?

Uz svakodnevne brige, plaćanje režija, posao, društvene mreže, pritiske okoline, ponekad se učenje stranog jezika razvodni i ne stignete uvijek ponoviti naučeno ili napisati domaću zadaću. Jasno, ne možete usporediti svoj tempo i svoju brzinu usvajanja jezika sa školarcem od 13 godina čija je jedina briga riješiti radnu bilježnicu, dok je na vašim leđima čitav život i puna vreća problema. Umoran mozak je umoran mozak i jednostavno nekada “ne pušta” jezik unutra. Zbog toga se ne trebate osjećati loše. Dajte si vremena, potrudite se koliko vam obaveze dopuštaju i sve će sjesti na mjesto.

2. Što ja to plaćam, a nakon jednog stupnja ništa ne znam?!

Nerealna očekivanja! Tečaj stranog jezika u prosjeku traje 3 do 4 mjeseca i održava se dva ili tri puta tjedno po 2 školska sata. U tom periodu prođete jedan modul jednog stupnja. Na svakom od tih sati niste jednako raspoloženi, odmorni i motivirani učiti. To vas frustrira pa se krenete uspoređivati s kolegom s posla koji tečno govori engleski, a vi ništa niste usvojili! Trik je u tome da kolega s posla engleski jezik uči svoje čitavo školovanje, što znači minimalno 12 ili 17 godina. Ne možete očekivati isti rezultat u svoja 3 mjeseca i njegovih 12 godina. Usput, ne vjerujte internet metodama koje vam obećavaju naučiti vas jezik za mjesec dana. Nismo roboti (još uvijek).

3. Čemu ta gramatika? Čemu pravila? Čemu točno pisanje, kad imam Google?

Nismo dovoljni školovala za znam stranog jezike. Smiješno, zar ne? E pa zamislite kako onda zvučite izvornom govorniku stranog jezika. Gramatika je neophodna i neizbježna, a rečenica koju često čujemo “ma razumjet će oni mene” pada u vodu kada u kafiću naručite BEAR umjesto BEER. Ne pokušavajte popiti medvjeda!

4. Domaća zadaća – trn u oku.

U današnje vrijeme kad se obaveze zaposlenim ljudima nižu i nižu bez prestanka, domaća zadaća svima sjeda kao hladan tuš. Međutim, baš upravo zbog tih obaveza i najveći štreberi neće sami uzeti udžbenik i učiti strani jezik kod kuće (a i ptica na grani već zna da 2 sata tjedno nisu dovoljna za usvajanje). Domaća zadaća služi tomu da se profesor osigura da polaznici održe kontinuitet učenja. Ne, ne zadajemo ju jer volimo da se vi mučite dok mi pijemo kavu. Zadajemo ju da vi ne biste imali dojam da baš ništa ne znate i baš ništa ne radite.

5. Što će mi profesor kad za 2 dolara mogu kupiti aplikaciju za učenje?

Svaki je profesor ili predavač osoba koja je prošla kroz učenje stranog jezika baš kao i vi. Kao izvorni govornik svog jezika i kao osoba s jednakim obavezama i stresovima kakve i vi imate, svjestan je mogućnosti vašeg učenja. Tijekom usvajanja stranog jezika vaš je profesor prošao iste probleme kao i vi, tako da zna u kojim područjima treba više “napasti” i gdje ćete raditi greške. Svaki je profesor svjestan “nezgodnih” osobina svoga jezika koje polaznicima učenje pretvaraju u blagu noćnu moru i to nastoji spriječiti te vam olakšati situaciju. Profesor je tu da vam pomogne. Osim toga, dobro je znana stvar da međuljudsku komunikaciju još uvijek ništa ne može zamijeniti.

Sve u svemu, kad naiđete na prepreku ili osjetite poriv profesora ili kolege koji s vama idu na tečaj gađati pernicom, sjetite se da ste i vi samo čovjek. Dajte si vremena i nemojte misliti da ste sporiji ili lošiji od nekog. Svi učimo različitom brzinom i kapacitetom. I napišite tu i tamo tu groznu domaću zadaću!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *