Do trenutka kada smo u školi, to smo mogli učiniti bez da čak i stvarno razmišljamo o tome. Dakako, govorimo o komunikaciji. Rijetko koji dan prođe bez upotrebe pregršt različitih vrsta komunikacije. Toliko je automatska, a još uvijek ne znamo puno o tome kako je nastala naša sposobnost komuniciranja putem jezika, kuda to ide i kada ćemo moći konačno komunicirati sa životinjama. Ili izvanzemaljcima.
1. Kada po prvi put prepoznajemo riječi?
Bebe se ne rađaju sa sposobnošću govora, ali sposobne su prepoznati određene zvukove. Studije Sveučilišta u Helsinkiju otkrile su da će novorođene bebe reagirati na zvuk glazbe kojoj su bile izložene u maternici, a druga su istraživanja pokazala da će bebe koje su redovito izložene određenim riječima – čak i izmišljenim – prepoznati ove riječi i reagirati na njih kad se rode. Ovo sugerira da učenje jezika počinje negdje u trećem tromjesečju trudnoće, ali testiranje jezičnih sposobnosti novorođenog djeteta pokazalo se prilično teškim. Nismo sigurni kada cijeli proces započinje, niti koliko jezičnih vještina i sjećanja koja se stvore u maternici ostaju s djetetom nakon rođenja. Nismo sigurni postoje li dugoročne prednosti koje će bebe imati ako su izložene govoru i glazbi dok se nalaze u maternici, ili može li to pomoći ubrzati djetetov jezični razvoj.
2. Ne znamo niti kako je sve počelo
Jedno od najvažnijih pitanja o jeziku i komunikaciji je kako je sve počelo – nemamo pojma kako je ljudski rod došao iz stanja u kojem nema jezika, do toga da postoje određeni zvukovi koji su sastavljeni i shvaćeni da znače određene stvari. Postoji nekoliko različitih teorija o tome kako je sve započelo. Prema religijskoj teoriji, jezik je bio božanska tvorevina, a čovječanstvu ga je dao Bog. Ovu teoriju nikada neće biti moguće dokazati. Tu je i hipoteza „ding-dong-a“ koja kaže da je jezik započeo kada smo počeli davati riječi pojavama na temelju njihovog zvuka – „glasno“ na primjer, buka. Od tamo, pretpostavlja se, jezici su se složili kad smo počeli dodjeljivati riječi na temelju drugih stvari, poput funkcije. Nekoliko je sličnih teorija koje sugeriraju da smo izgradili svoj jezik na nehotičnim izgovorima, poput krika boli ili druge vokalizacije i neke prema kojima smo počeli govoriti imitirajući zvukove životinja oko nas. Charles Darwin također je imao nagađanja, premda u to nikada nije bio baš uvjeren. Darwin je predložio da počnemo govoriti kao način pojačavanja gestikulacija ruku i drugih vrsta fizičke komunikacije. Teorije o tome kako ljudi koji steknu jezik nastavljaju i nastavljaju, ali malo je vjerojatno da ćemo ikada uspjeti riješiti ovaj. Ne postoji pravi način da se prati povijest našeg govornog jezika, pa iako znamo da naši preci od prije 100 000 godina nisu imali postavku glasa da govori kao i mi, to ne znači da nisu imali svoj jezik.
3. Zašto još ne možemo razgovarati sa životinjama?
Ljudi imaju tendenciju smatrati se prilično inteligentnima – što postavlja pitanje zašto su životinje tako dobre u učenju našeg jezika, a mi tako loši u učenju njihovog jezika. Mi i dalje pokušavamo razumjeti što definira njihov jezik, a postoje neki znanstvenici koji inzistiraju na tome da životinje ne “pakiraju” komunikaciju u uredne male riječi ili vokalizacije te da nema jezika koji bi se mogao naučiti. Dupini se smatraju jednom od najinteligentnijih životinja, a dok neki znanstvenici pokušavaju otkriti kako se sve njihove vokalizacije uklapaju, dok drugi kažu da nemaju jezik (kao što ga razumijemo). Potpuno nevjerojatni dokazi protivni su iz najnevjerovatnijih vrsta – prerijskog psa. Istraživači ne samo da su mogli izdvojiti određene pozive i vokalizacije i odrediti za što se koriste, već su također mogli komunicirati s malim glodavcima, reproducirajući pozive koji su cijelu grupu uspješno upozorili na prisustvo opasnost. Čitavo pitanje zašto nismo uspjeli u potpunosti naučiti govoriti, recimo, psa, onako brzo kao što engleski učenik može učiti španjolski, također ima puno veze sa statusom. Tek sada neki znanstvenici shvaćaju da jezik kakvog ga znamo ipak možda nije potpuno ljudska stvar.
