Rijetko tko nije nikada primijetio da se britanski i američki engleski u nekim stvarima razlikuju. Naravno, prva stvar koju ste sigurno primijetili je naglasak – no razlike ne staju na tome. Britanski i američki engleski također se razlikuju po:
- gramatici
- vokabularu
- načinu pisanja pojedinih riječi
Ipak, prije nego što krenemo u razlike, važno je napomenuti da niti jedna varijanta nije točnija. Britanci će razumjeti Amerikance i obrnuto, a i vi možete sami odlučiti koju varijantu želite koristiti.
Zašto su britanski i američki engleski različiti?
Postoje stotine sitnih razlika u načinu pisanja riječi između britanskog i američkog engleskog, a za to možemo zahvaliti američkom leksikografu, autoru, političaru i učitelju. U 18. stoljeću, Noah Webster nije bio zadovoljan time što se riječi na engleskom ne pišu na isti način na koji se izgovaraju (zvuči poznato?). Ipak, treba spomenuti i da je Webster osim pojednostavljivanja pisanja imao i politički cilj: odvajanje Amerike od Velike Britanije.
Ovog ćemo puta ipak politiku preskočiti i baciti se direktno na jezik. Ako ste se ikada pitali zašto je pisanje riječi na engleskom toliko komplicirano (a sigurno jeste barem jednom tijekom učenja jezika), došli ste na pravo mjesto. Engleski danas pišemo na način na koji ga pišemo zbog:
- svjetskih osvajanja
- posuđivanja riječi
- djelomično uspješnih reformi pisanja
- pukih slučajnosti
No, kako bismo razumjeli svaki od ovih faktora koji su utjecali na engleski kakvim ga znamo danas, moramo se nakratko vratiti unatrag u povijest. Naravno, ako vas povijest engleskog jezika pretjerano ne zanima, možete taj dio i preskočiti i krenuti ravno na razlike koje vidimo danas.
Kratka povijest engleskog jezika
Krenimo s činjenicom da je engleski ustvari germanski jezik. Iako ga danas ne bismo nužno na prvu povezali s njemačkim, u dalekoj prošlosti su ta dva jezika bila mnogo sličnija nego danas. Engleski koji je nastao tada, sredinom 5. stoljeća, sada se naziva staroengleskim jezikom.
Staroengleski i Vikinzi
Staroengleski jezik na britanski otok donijeli su migranti iz sjeverozapadne Njemačke, južne Danske i Nizozemske – drugim riječima, Anglosaksonci. Ipak, osvajanjima ovdje nije kraj, pa tako ni razvoju engleskog jezika. Dolaskom Vikinga u 8. i 9. stoljeću, staroengleski jezik učinio je ono što engleski radi najbolje – posudio gramatiku, riječi i krenuo se mijenjati.
Srednjoengleski i… još Vikinga?
No, iako i danas u engleskom imamo riječi koje su porijeklom vikinške, engleski se nastavio mijenjati i nakon toga – opet zaslugom Vikinga. Ipak, ovog se puta radi o potomcima Vikinga koji su u prošlosti okupirali dijelove Francuske. Svojim dolaskom na britanski otok 1066., Normani su sa sobom donijeli francuski pod utjecajem staronordijskog.
Ako ste pretpostavili da je to dodatno zakompliciralo situaciju, u pravu ste. Naime, njihovim dolaskom nastao je srednjoengleski jezik koji je trajao do kraja 15. stoljeća. Promijenila se gramatika, vokabular, izgovor i način pisanja riječi, a upravo je ova promjena značajna i za sve govornike engleskog jezika danas. Naime, moderni engleski jezik zadržao je većinu pravila pisanja koja su se zbog izuma tiskarskog stroja proširila u 15. stoljeću.
Kako smo od pukih slučajnosti došli do današnjeg načina pisanja?
Kada govorimo o slučajnostima kao uzroku pisanja engleskih riječi kako ih pišemo danas, upravo su slovoslagari koji su radili na tiskarskim strojevima za njih zaslužni. S obzirom na to da su slovoslagari bili obrazovani ljudi koji su često govorili više jezika, znalo se desiti da slučajno riječ napišu na način na koji bi se pisala u nekom drugom jeziku.
Tako je, na primjer, način pisanja promijenila engleska riječ ghost. Iako je originalni engleski duh zapravo bio gast, slovoslagar je umjesto engleskog načina pisanja primijenio flamanski. I kako su se tekstovi na engleskom širili, taj je način izgovora slučajno prihvaćen. Ako se pitate zašto sada odjednom govorimo o načinu izgovora, razlog je jednostavan. Srednjoengleski je razdoblje u kojem je način pisanja zapravo odgovarao načinu izgovora.
Zašto se engleski i danas ne piše kako se izgovara?
S obzirom na to da se jezik primarno koristi za usmenu komunikaciju, zvukovi engleskog jezika značajno su se promijenili od kraja 15. stoljeća. I iako se način izgovora samoglasnika i suglasnika promijenio, način pisanja nije. Za sve zapravo možemo “okriviti” standardizaciju.
Naime, s pojavom tiskarskog stroja, bilo je potrebno odrediti kako će se određena riječ zapisati. Međutim, razvoj usmenog jezika nije stao, standardi pisanja su već bili usvojeni i eto nas u 21. stoljeću – engleski govorimo suvremeno, a pišemo ga kao prije 600 godina!
Zašto britanski i američki engleski ponekad imaju različit vokabular?
Kao svaki jezik, engleski se također razvijao pod utjecajem različitih kultura. S obzirom na to da u slučaju britanskog i američkog engleskog govorimo o različitim kontinentima, također govorimo i o različitim utjecajima. Tako britanski engleski često posuđuje riječi iz francuskog i arapskog, a američki iz jezika domorodaca ili pak španjolskog.
Britanski i američki engleski: razlike u vokabularu
Iako britanski i američki engleski dijele većinu vokabulara, ponekad će se desiti da za potpuno istu stvar sretnete dvije različite riječi. Stoga, ako želite izbjeći nesporazume, važno je prilagoditi se i znati razlike. Kako bismo vam olakšali, sastavili smo sljedeću listu različitih pojmova za istu stvar:
Britanski i američki engleski: razlike u pisanju
Sjećate se Webstera s početka priče i pokušaja da se pisanje engleskog učini jednostavnijim? Iako se možda ne čini tako, američki engleski je ipak (do neke mjere) lakše zapisati. U sljedećoj listi možete vidjeti zašto:
A ako se ikada nađete u nedoumici i niste sigurni pišete li varijantom kojom želite, uvijek možete provjeriti u online rječnicima. Najpouzdaniji su Oxford i Webster. Ako ste pratili, možete zaključiti da je Webster rječnik američkog engleskog. I iako bismo također mogli zaključiti da je Oxford onda sigurno rječnik britanskog engleskog, važno je napomenuti da ipak nudi i američku varijantu.
Zaključak
Iako britanski i američki engleski imaju neke razlike, ipak se radi o istom jeziku. Većina Britanaca razumije Amerikance i obrnuto – bez obzira na to koju varijantu vi govorite, razumjet ćete ih i vi. A ako ste među onima koji još ne govore engleski, što čekate?
ŽELIM UPISATI TEČAJ